Pomorstvo

bjazic2

image006

Život na malom krševitom otoku oduvijek je bio vezan uz more, pa njegove stanovnike s pravom nazivamo sinovima mora. Da bi se moglo opstati na otoku, svakodnevno su odlazili u ribolov, lov koralja i spužava, na skupljanje soli, obrade zemlje na kraju, trgovine, plovidbe po svjetskim morima. Prilikom iseljavanja ” topili” su se po svim morima, ” tukli” nevere i ciklune, ”takavali” luke svih kontinenata.

Opasnosti na moru su bile toliko česte i zlokobne, osobito kroz stoljeća plovidbe na vesla i jedra, tako da se nije upotrebljavala riječ ”ploviti” nego ”topiti se” po sinjemu moru. Mnogi su ostavili kosti na dnu mora, a oni sretniji su poklanjali zavjetne slike koje krase zidove crkve Gospe od Rašelje.nirvana

Godine 1859. Zlarin ima 13 peliga, 23 bracere, 23 leuta te oko 80 manjih brodova. Godine 1880. Zlarin ima 36 brodova obalne plovidbe po čemu je daleko ispred Paga, Sali, Nina, Raba, Silbe, Zadra i Šibenika.

Jedan od najljepših brodova u vlasništvu zlarinjana, obitelji Vukov, bio je motorni jedrenjak Nirvana, izgrađen u Korčili 1903. godine. Na istom je snimljen dijelom i film ”Princeza koralja” iz 1937. godine.

 

PRIČA O BRODU NIRVANA

  1Mnogim starijim Zlarinjanima još je živo sjećanje na jahtu Nirvanu. Mlađima su poznati samo fragmenti njene povijesti, pa je ovo dobra prigoda za osvježiti sjećanje na nju. Izgrađena je, dakle, 1903. godine u Korčuli, po narudžbi grofa Bernarda Caboge, dubrovačkog vlastelina. Gradio ju je korčulanin Lovro Depolo. Isti brodograditelj izgradio je 1904. g. i goletu ( schooner ) Sveti Nikola ( 24 tone ), vlasnika Šime Vukova iz Zlarina. U “Libro Registro”, Trieste, 1845-1912, stoji da je jahta Nirvana, nosivosti 80 tona, registrirana pod austrijskom zastavom, s kapetanom B. Amadeo, vlasništvo Bernarda Caboge iz Dubrovnika. B. Caboga, navodno je Nirvanu gradio radi sudjelovanja na regati VeneziaAleksandrija. U listu “Crvena Hrvatska” iz 1904. tiskanom u Dubrovniku, stoji da je Caboga pobijedio na “ragati”. Porinuće Nirvane bilo je veliki i vrlo svečani događaj o čemu svjedoči fotografija koju je korčulanska obitelj Cviličević poklonila pomorskom muzeju u Korčuli. Tom prigodom Gosp. Ernest Katić posvetio je odu brodu i brodograditelju:

O Nirvana podigni vitki bok Sva cvijećem i vijencima opasana; Radosnim pjevom i zvucima Odzvanjaju obale antike Corcyre boravišta umjetnosti, Gdje te je genijalni Depolo stvarao i nama vještinu pokazao.

U pomorskom godišnjaku iz 1904. g. Nirvanu svrstavaju pod tip logera i navode još dimenzije broda. Duga je 23,65 m, široka 5,37 m, visoka 2,90 m. Odlikovale su je izuzetno elegantna linija prove i krme, kao i brzina i lakoća jedrenja. Conte Caboga ubrzo je prodao Nirvanu izvjesnom trgovcu vinom iz Korčule, koji je brod preuredio za potrebe prevoženja vina. Napravljene su ogromne bačve po mjeri broda i smještene u štivu. Godine 1912.

4Nirvana je ponovo promijenila vlasnika. U pomorskom godišnjaku navedeno je da su novi vlasnici Vukov Ante i dr., a luka pripadnosti je Zlarin. Novi vlasnici nastavili su trgovati vinom, kupovali su po Pelješcu i Korčuli i odvozili ga u Rijeku. Na takvom jednom putovanju Toni Vukov susreo je svoju suprugu, Franicu Dežulović iz Janjine na Pelješcu i doveo je Nirvanom u Zlarin. Pomorski godišnjak za 1931. godinu donosi u primjedbama da je brod uređen za izletna putovanja po Jadranu( pm 40 KS, brzina 7 ). Izletna putovanja trajala su po 19 dana, a vodila su od Sušaka preko Crkvenice, Baške, Raba, Zadra, Biograda, Šibenika, Trogira, Splita, Visa, Biševa, Korčule, Dubrovnika, Srebrenoga, Herceg Novog i Kotora, pa natrag preko Trstenog, Lopuda, Slanog, Mljeta, Orebića, Makarske, Splita, Rogoznice, Kornata, Lošinja, Opatije do Sušaka.

U prospektima tiskanim na njemačkom i češkom jeziku stoji da putovanja počinju 4. svibnja, a završavaju 16. listopada. Brojne priče s putovanja, upotpunjene fotografijama posade i putnika, a osobito putnica, pričale su se po Zlarinu nakon povrataka s putovanja. Svako uplovljavanje u Zlarin bilo je poseban događaj. Kapetan Toni Vukov i posada uredili bi sebe i brod, a kormilar Milio Vukov doveo bi Nirvanu sa punim jedrima i flocima i u samoj luci izveli bi virtuozni manevar pristajanja. Kažu da bi ponekad, usidreni čekali ispod Zlarina povoljan vjetar, kako bi na oduševljenje mještana, mogli u velikom stilu uploviti u zlarinsku valu.

U zimskim mjesecima Nirvana je držala prugu Skradin, Zaton, Šibenik. Najsjajnije razdoblje imala u vremenu oko 1936. godine. Tada ju je jedna obitelj tvorničara iz Amerike unajmila za putovanje po Jadranu do Grčke, kao nagradu svojoj kćerki koja je diplomirala pjevanje u Milanu. Prethodno su je luksuzno uredili, najvjerojatnije u splitskom škveru. Napravljene su kabine u drvu mahagonija i tikovine, opremljene sanitarnim kabinetima. Lusteri od kristala i češki porculan upotpunjavali su luksuzni izgled.

2Tih godina je na Nirvani i u Zlarinu sniman film “Princeza koralja”. Posada broda statirala je u filmu, a ostala je i priča o sentimentalnoj zgodi Tome Vukova Kuše sa jednom od glumica. Za vrijeme drugog svjetskog rata okupacijske vojske uzimale su povremeno brod i prevozile hranu i raznu robu. Pri kraju rata naložili su vlasnicima da ih prevezu do Rijeke. Iz riječke luke uspjeli su se po noći iskrasti i nakon nekoliko usputnih opasnih situacija doći do Visa, gdje su dočekali kraj rata. Nirvana je bila prvi školski brod Ratne mornarice Jugoslavije. Nakon povratka Jadrana iz Italije i njegovog preuzimanja funkcije školskog broda, Nirvana je vraćena braći Vukov. U Zlarinu je, uglavnom vezana između Šarine i Galine rive, boravila do 1947. Te godine su je kao i većinu brodova na Jadranu nacionalizirali i odveli u Boku Kotorsku.

Država ju je potom poklonila jedriličarskom klubu u Herceg Novom. Stajala je neko vrijeme na škveru, pitura je počela otpadati, drvo se rasušivati. Smetala im je, pa su je raspilali i bacili u otpad. I tako je u žalosnim okolnostima završila, po mnogima, najljepša jahta na Jadranu. Zlarin je otok izuzetne pomorske tradicije. Godine 1840. čak 36 zlarinskih brodova ribarilo je sve do Dubrovnika i Boke Kotorske. Godine 1859.

Zlarin ima 13 peliga, 23 bracere, 23 leuta te oko 80 manjih brodova. Godine 1880. Zlarin ima 36 brodova obalne plovidbe po čemu je daleko ispred Paga, Sali, Nina, Raba, Silbe, Zadra i Šibenika. Redovna parobrodska linija Zlarin – Šibenik postojala je od 1868. Redovite veze, uz one parobrodske, održavaju od 1919. do 1940. brodovi “Slaven”, “Drava”, “Kristina”, “Zlarin”, “Sv. Ante” i “Nikola