Znamenitosti

vesna2

KULTURNO DOBRO ZLARINA

Bratovština Gospe od Rašelje 

Najveći kulturni spomenik Zlarina je Bratovština Gospe od Raselje, nastala 1458. godine, odnosno 34 godine prije Kolumbova otkrića Amerike. Čuva se u istoimenoj crkvi a ima svoj Pravilnik o humanitarnim i socijalnim pitanjima. Na nju su zlarinjani posebno ponosni  jer je to prva čakavska matrikula na latinici. Njen osnutak i rad daje snažan identitet otoku i svjedoči o visoko razvijenoj organizaciji života. Bratovšitna Gospe od Raselje kao i  uostalom  sve bratovštine, promicala je kršćanski duh i istinske vrednote naše vjere koja je uz to čuvala  nacionalnu svijest Hrvata.

Takva bogata kulturna baština je inspiracija brojnim daljnim kulturnim događanjima koji su većinom prikupljeni u knjigama ”Povijest i tradicija otoka Zlarina” u izdanju Zavoda za istraživanje folklora i Duška Deana ”O ljudima moga otoka”.

Zlarinsko lito 

Predstava krajOvdje tijekom ljeta ne manjka kulturnih sadržaja i manifestacija, što zbog poznatih pojedinaca u različitim područjima društvenog života koji su vjerni prijatelji Zlarina, što zbog našeg lokalnog stanovništva koje uvijek rado prihvaća nove ideje i projekte te se trude iste ostvariti.
Svake godine organiziramo brojna događanja kao što su izložbe, likovne kolonije, školu čakavštine, tradicionalnu zlarinsku feštu Srdelada, brojne dječje likovne, glazbene i dramske radionice te u sklopu istog projekta organiziramo finalnu predstavu na Trgu Leroj. Predstava je to u kojoj uz otočku djecu, sudjeluju i odrasli pod vodstvom nekih od najpoznatijih hrvatskih glumaca, pjevača, slikara i ostalih poznatih osoba iz kulturnog života Hrvatske. Moramo napomenuti i da svjetski poznati violinist Orest Shourgot u crkvi Marijina Uznesenja svake godine izvodi dobrotvorni koncert klasične glazbe.

Ispraćaj koraljara

Čuvari višestoljetne tradicije na Jadranu

Značajna manifestacija za naše mjesto je „Ispraćaj koraljara“ kojom zorno prikazujemo običaje naših predaka uz zanimljive popratne sadržaje kao što je prikazivanje filma “Princeza koralja“, pranje robe na bunaru „Vrulja“, obradu koralja a sve to uz pjesmu i ples našeg KUD-a Koralj i naših dragih prijatelja.  Svojevrsna je to predstava, igrokaz kojom  današnji Zlarinjani, podsjećaju sebe i goste na 6 stoljeća dugu koraljarsku tradiciju svojih predaka. Ta je tradicija Zlarinu zauvijek utisnula pečat otoka koralja, a koralj je, uz masline, ribu i lozu, podigao otok. I današnji naraštaji ljubomorno čuvaju i njeguju tradiciju lova i prerade koralja.

Brudetijada

Zadnje dvije godine smo razvili još jedno veselo događanje na našem prekrasnom otoku, a to je „Brudetijada“ gdje od kasnih popodnevnih sati na središnjem Trgu Fingac organiziramo natjecanje u kuhanju brudeta. Naravno i ovaj događaj se odvija u zabavnom i prijateljskom okruženju uz dobru hranu i glazbu.
Prepoznatljivi smo po svom veselom načinu života i uvijek rado ugošćujemo sve ljude dobre volje koji su željni zabave, te im nudimo odličan provod i program za svačiju dušu.

I zato ,

Dojdite u Zlarin, i dobro nan došli !

Zavičajni muzej Vesna Parun

image009

VESNA PARUN, NAJVEĆA PJESNIKINJA 20. STOLJEĆA

….”Ljubav je zemljovid duše
     Moj zemljovid
     Bože ne otimaj mi ga !”

Vesna Parun, žena pjesnik rođena je 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu, gdje joj je otac radio kao općinski činovnik koji je često premještan i ostajao bez posla, zbog čega je brojna obitelj od četvero djece živjela u teškim uvjetima. Od najranije mladosti se potpuno samostalno probijala kroz život gdje se predala književnom radu postavši prva žena u hrvatskoj knjiženosti koja živi isključivo od knjiženosti i za književnost. Sa rodnog otoka rano je odselila ali mu se uvijek ponovno vraćala, tražeći mir i inspiraciju ranog djetinjstva. Umrla je 25. listopada 2010. u Stubičkim Toplicama a vječno počivalište našla je na otoku Šolti.

Književni rad

Ona je najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća. To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je zahvaljujući raskošnosti pjesničkog izraza, bogatstvu tema i motiva i stvaralačkoj plodnosti. Poezija je prava domena Vesne Parun, no već je poslije druge knjige pjesama počela pisati prozu i drame. Objavljeno joj je preko 60 knjiga poezije i proze i uprizorena su četiri njezina dramska djela. Ona stvara dulje od pedeset godina i već pripada književnoj povijesti. Za svoj pjesnički rad dobila je značajne i brojne nagrade i priznanja. Za zbirku “Pjesme” (1948.) dobila je Nagradu Matice hrvatske, za zbirku “Crna maslina” (1955.) dobila je Nagradu grada Zagreba, za stihovani dječji roman “Mačak Džingiskan i Miki Trasi” (1968.) dobila je Nagradu Grigor Vitez, 1972. dobila je kao najuspješniji dječji pjesnik Zmajevu Nagradu Matice srpske u Novom Sadu, a 1970. u Parizu je dobila Diplomu za poeziju. Njena zbirka “Zore i vihori” (1947.)  po mnogo čemu označava važan datum u razvojnom tijeku novije hrvatske poezije.

Zavičajni muzej Vesne Parun 

Zavičajni muzej Vesne Parun osnovali su članovi KUD-a “Koralj” uz stručnu pomoć Muzeja grada Šibenika 2000.godine. Na površini od 170 m2 prikazan je dio bogate povijesti. U najvećoj prostoriji je podmorska arheološka zbirka antičkog brodoloma i povijest koraljarstva kojim su se zlarinjani bavili još od 14.stoljeća i po tome su najpoznatiji na Jadranu. Etno soba prikazuje način života na otoku iz početka 20.stoljeća, a izloženi su brojni predmeti pronađeni u podrumima i tavanima te fotografije iz tog razdoblja.

Posebno smo ponosni na spomen sobu Vesne Parun, gdje je na površini od 45m2 izložen postav posvećen radu i životu te velike hrvatske pjesnikinje, jer su mnoga njezina djela vezana uz otok njenog djetinjstva. Zlarinjani su uvijek njegovali vrlo prisan odnos s Vesnom Parun a i ona se rado odazivala njihovim pozivima. Danas kada je više nema među nama, Zlarin želi trajno sačuvati uspomenu na veliku umjetnicu i njezin opus. Na otvorenom dijelu, u atriju muzeja u ljetnom periodu priređuju se brojna kulturna događanja; škole čakavice i fotografije, susreti pjesnika, izložbe i recitali.

Pjesme Vesne Parun volimo jer su slika istinske ljubavi.

Kulturno umjetničko društvo Koralj

image008Osnovan je 1997.godine sa zadatkom da iz zaborava otrgne narodnu nošnju, običaje, kola i napjeve otoka i prezentira ih diljem domovine. Na taj način nastavljen je kontinuet koji je sa prekidima trajao od početka organiziranog djelovanja 1927.godine.
Zlarinska tradicijska odjeća po materijalu od kojeg je izrađena i obliku većine odjevnih predmeta potvrđuju pripadnost tzv jadranskom tipu nošnji. Ženska se zadržala u upotrebi do 70.godina prošlog stoljeća kada je većina starijih žena svakodnevno nosila. Sada je to rijedak slučaj, odjevaju je u posebnim prigodama. Muška je posve napuštena na prijelazu iz 19. u 20.stoljeće. Detaljan opis, krojevi i brojne fotografije objavljeni su u knjizi “Narodna nošnja otoka Zlarina” autorice Aleksandre Muraj.
Od plesova najstariji su: Igraj kolo su dvadeset i dva, seljančica koji se plešu uz pjevanje i kolo ukruto bez pjevanja. Tek pred drugi svjetski rat dolazi do utjecaja napjeva i kola iz drugih sredina.
Od običaja najčešće se izvode svadbeni i ispraćaj koraljara u kojem učestvuje većina stanovnika. Početkom 2000.godine članovi su osnovali i Zavičajni muzej kasnije nazvan po najvećoj pjesnikinji Vesni Parun koja je rođena na otoku.
Kulturno umjetničko društvo tijekom ljetnih mjeseci organizira brojne izložbe, škole i sa drugim subjektima mnoga kulturna događanja.
Do sada su nastupali na gotovo svim županijskim smotrama diljem domovine, na međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu i Metkoviću, dva puta na državnom prvenstvu Vinkovačkim jesenima, festivalu djeteta u Šibeniku i drugim.

Mladen Bjažić, hrvatski pjesnik

image010Mladen Bjažić rođen je 26.siječnja 1924. godine u Zlarinu. U matičnoj knjizi, pa i u domovnici, naveden je datum 24.siječnja, ali mu je mati rekla da ona zna kad ga je rodila, a župnik je krivo zapisao. Smatra da mati zna najbolje pa je prihvatio taj datum iako se u dokumentima nalazi onaj drugi. Čini se da su takve suprotnosti bile dio njegova života. Umjesto da četiri razreda pučke škole završi u rodnom Zlarinu, morao je već drugo polugodište drugog razreda nastaviti u vježbaonici učiteljske škole u Šibeniku. Želio je postati pomorski kapetan, ali ga majka, budući da je bio jedinac, nije nakon male mature u klasičnoj gimnaziji u Šibeniku, htjela pustiti “na kraj svita” u Bakar. Iz inata je htio u svećenike, ali je očev stric rekao njegovoj majci da bi bilo bolje da Mladen nešto izuči i da ga da u preparandiju.Tako je Mladen postao učitelj, ali je došao Drugi svjetski rat i svi su planovi propali.U ratu je, osim batina i ricinusova ulja što ih je dobio od talijanskih fašista, bio pet mjeseci domobran, a dvadeset osam mjeseci partizan. Studirao je 1947. u Zagrebu na Višoj pedagoškoj i Filozofskom fakultetu i pisao. Postao je novinar i književnik. Zadovoljan je onim što je učinio kao novinar. Bio je glavni urednik Pionira,1951. pokrenuo je prve dječje novine u Hrvatskoj, Pionirsku zastavu, a 1954. i zabavni tjednik za mlade Plavi vjesnik, koji je uređivao pet godina. Bio je to najbolji i najtiražniji (127 000 primjeraka) tjednik za djecu i mlade, kako se znalo reći-od sedam do sedamdeset sedam godina.

Na televiziji Zagreb počinje već 1958. kao vanjski suradnik, a 1960.postaje urednikom Programa za djecu. Godine 1964.dobio je nagradu Društva novinara “Otokar Keršovani” za seriju Mendin program, za koju je napisao scenarij za više od osamdeset epizoda. Pokrenuo je mnoge emisije i pisao scenarije i dramatizacije, a usput je objavio i dvadeset jednu knjigu: pjesme za djecu i odrasle, priče i romane ,među kojima dvije na starom zlarinskom čakavskom govoru. Osam romana, većinom SF, napisao je s prijateljem Zvonimirom Furtingerom. Za roman za djecu Opasno po život dobio je 1994. godine Nagradu “Ivana Brlić Mažuranić”. Primio je niz priznanja i odlikovanja, ali mu je najdraža nagrada zadovoljstvo čitatelja. Na TV festivalu u Neumu 1990. u kategoriji dramskog programa za mlade nagrađeni su njegov scenarij i Fanellijeva režija za TV igru Starci , prema pripovjetci Viktora Cara Emina. Danas ni u svojoj 88.godini ne posustaje nego nas oduševljava svojim novim stvaralaštvom.