U Zavičajnom muzeju Vesne Parun 17.08. s početkom u 21 sat bit će otvorenje izložbe slika hrvatskog umjetnika Matka Trebotića “Radovi na papiru” povodom počasne nagrade VII triennale hrvatskog akvarela kojeg organiziraju Gradski muzej Karlovac i Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda.
Matko Trebotić svakako zauzima posebno mjesto u hrvatskoj kulturi, riječ je o svestrano angažiranom umjetniku, jednom od najeminentnijih likovnih stvaralaca koji se, osim u slikarstvu, uspješno okušao u različitim medijima i likovnim disciplinama, od kiparskih intervencija u prostoru i specifičnih prostornih instalacija, do scenografije,izrade svečanih kazališnih zastora (u Splitu, Rijeci, Dubrovniku) i plakata.
MITSKI PEJZAŽ JUGA
Likovni svijet Matka Trebotića posebna je dionica unutar korpusa suvremene hrvatske umjetnosti. Iako je kritika u mnogo navrata isticala kako je ovaj umjetnik hrvatskog Mediterana i Juga u prostor naše recentne umjetnosti unio sasvim novu morfologiju, motive i kolorističko-gestualne matrice – nastavljajući veliki niz slikarskih prethodnika dalmatinskog kontinentalnog i morskog pejzaža – treba naglasiti kako je upravo Trebotić tu slikarsku tradiciju osuvremenio i približio nekim paralelnim zbivanjima u europskoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća.
Matko Trebotić razvio je specifičan apstraktni duktus u kojemu supostoje fragmenti pojavnog svijeta, i gdje umjetnik inzistira na višeslojnom bilježenju i evociranju memorije svojeg „mitskog pejzaža“, koji je istovremeno prožet sekvencama izbrisane (povijesne) memorije ili pokušajem vraćanja jednog zaboravljenog kulturološkog sloja.U zadnjih desetak godina ovaj umjetnik kontinuirano stvara cikluse slika i radova na papiru koji ukazuju na visoki stupanj umjetnikove stilsko-idejne sinteze i potpunog metijerskog oslobađanja, stoga Trebotićev stil nije lako jednoznačno definirati. Tek na prvi pogled blizak tradiciji lirske apstrakcije, Matko Trebotić upravo u serijama radova na papiru uspostavlja složenu inačicu postapstraktnog ekspresionizma, gestualnog slikarstva, ali i jedne posebne forme tzv. automatskog rukopisa, po uzoru na nadrealistički crtež, gdje se prostor papira ispisuje crtežom, odnosno, crta linijama koje mogu i ne moraju podsjećati na pismo (glagoljica). Sve ono što je u sjećanju umjetnika odsanjano, zapamćeno ili potisnuto, pronalazi svoj put na pojedinom slikocrtežu, i nastavlja se doslovno i metaforički izvan granica papirnate podloge.
U svojim ciklusima arheokrajolika, mediteranskih zapisa ili mediteranske memorije, kao i u posljednjem u nizu „Svjetlosti Mediterana“, umjetnik kombinira različite likovne tehnike, od akvarela, pastela, olovke, ugljenog štapića, akrila ili bijelog polikolora, balansirajući između guste i vizualno neprohodne teksture, ali i nježnih dionica akvarelno-pastelnih tkanja u kojima se očitava prostor kamena, neba i morskog plavetnila. Pa iako je u više navrata bila apostrofirana umjetnikova kulturološka narativnost i težnja zavičajnosti kroz motive starohrvatskih crkvica, iskopina i ruševina ili kamenih zidova u škrtom pejzažu, današnji je likovni svijet Matka Trebotića idealno oblikovana parabola prostora osobne slobode, beskonačnih i nedosanjanih morskih vidika. Njegov je vitalizam – kao i vrlo karakteristično posvjetljavanje tonske palete – identičan himničnom osjećanju slike u kasnom opusu Dalibora Paraća.
Matko Trebotić u svojim radovima bez dvojbe slavi život, dokazujući staru tezu kako umjetnici koji u sebi nose geografsko-genetsku popudbinu Juga, sunca i mora nikada kroz život više ne mogu izbrisati ili zanijekati taj pečat Svjetlosti.
Iva Körbler
ŽIVOTOPIS:
Matko Trebotić rođen je u Milni na Braču.
Završio je splitsku Klasičnu gimnaziju, a 1961. diplomirao na beogradskom arhitektonskom fakultetu. Tijekom 1971. i 1972. pohađa Folkwangschule u Essenu, kao “meisterschüler”, kod profesora Hermana Schardta. Od 1970. počinje intenzivno izlagati diljem Europe i svijeta, gdje ostvaruje više od stotinu samostalnih i više od tri stotine skupnih izložaba.
O njegovom je djelu tiskano pet monografija, a djela mu se nalaze u mnogim domaćim i stranim zbirkama i muzejima.
Izradio je svečane zastore za kazališta u Splitu, Dubrovniku, Rijeci i Šibeniku.
Za svoj umjetnički rad dobio je dvadesetak nagrada, od kojih treba istaknuti godišnju Nagradu Vladimir Nazor (1990.); Nagradu Grada Splita (1991.); Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.); Nagradu bijenala u Seoulu (2000.); Nagradu
Jure Kaštelan (2004.); Nagradu Rudolf Bunck Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu za najbolji likovni rad u kazalištu (2006.); Nagradu Splitsko- dalmatinske županije za sveukupni umjetnički rad (2006.); Nagradu Rotary international-a “Paul-Harrisa-fellow” te Nagradu Grada Splita za životno djelo 2009. godine.
Živi i radi u Splitu.
Organizator: Punta Arta, KUD Koralj, TZ Zlarin