Strašno je kako s vremena na vrijeme nešto krene po zlu u razmjerima koje nitko od nas ne može ni pojmiti. Svako malo se pojavi neka prijetnja ili situacija koja naš predivni otok čini toliko dalekim, napuštenim i bez ikakve budućnosti. Taj otok koji se stoljećima gradio, uzdizao, koji ima strašno bogatu prošlost i kulturu, energiju koju nitko nikad neće moći objasniti, otok koji mi svi volimo i za kojeg se uvijek borimo. Kada ćemo mu napokon moći vratiti stari sjaj?
Da li je sinoćnje nevrijeme znak da odemo jednom zauvijek s otoka i odustanemo od naše male oaze mira ili je prilika da se napokon počne kvalitetno ulagati u njegovu infrastrukturu i osmisli plan razvoja? Ovako više ne ide. Naši domovi, okućnice, brodovi, polja, igralište, 3 km duge ceste, muzej, Vatrogasni dom, kino… sve je oštećeno, potopljeno, zatrpano zemljom…
„Oluja nije jaka i mir će opet doći, oblačić prekri sreću no i on će jednom proći.“
Danas je novi dan. Pomoć nam je obećana i mi ih držimo za riječ. Imat ćemo priliku izgraditi nove puteve, bolje i jače nego prije, popraviti naše ulice, postaviti nove šahtove i obnoviti park, igralište. Ulagati će se u našu komunalnu infrastrukturu, možda budemo i malo atraktivnija turistička destinacija, uskoro ćemo otvoriti vrtić pa za godinu – dvije opet i školu. Ispuniti ćemo sve svoje potencijale i podignuti kvalitetu života, jer svi mi, zajedno, to zaslužujemo!
.
.
POGLEDAJTE GALERIJU SLIKA:
