Najprepoznatljivije kulturno naslijeđe i stoljećima stara posebnost Zlarina jest koraljarstvo. Naši pretci su se bavili lovom i obradom koralja još od 14.st. I nekada, kao i sada, koralji su brojne naraštaje očaravali svojom bojom i postali sinonim Zlarina kao i zdravlja, bogatstva i ljubavi.
Legenda o nastanku koralja
Po izgledu biljka, mineral po vapnenastom koštanom sustavu, a u stvarnosti životinja. Po predaji mnogih naroda, koralji su božanska stvorenja, a njihovo božansko podrijetlo odrazilo se na njihovu ljepotu. Prema antičkoj legendi, crveni koralj je nastao kada je Perzej odsjekao Meduzinu glavu i bacio je u more. Morske alge, pokrivene krvlju iz Meduzine glave okamenile su se i postale prelijepi koralj.
Crveni koralj koji je i Zakonom, zaštićena dragocijenost Jadranskog mora smatra se najljepšim koraljem. Simbolizira ljubav, odanost, vjernost i pokornost. Grančica koralja smatra se i zaštitom protiv zla i često je slikana iznad Bogorodice s djetetom.
Na našem otoku vjeruje se u čarobnu moć koralja kao zaštitu od mnogih bolesti, a pogotovo kao zaštita trudnica i nerođene djece.
Te divne, crvene grane provlače se kroz sve pore života, povijesti i tradicije ovoga otoka.
Znanje o vađenju se prenosilo s oca na sina i nigdje zapravo nije zapisano, niti se zna kako naći crveni koralj koji se ponekad nalazi na dubini i od 200 metara, jer njegovu obilnu razvoju pogoduje tvrda podloga i polutama podvodnih grota.
Međutim, znamo da im je najvažniji alat bio „inženj“ tj. „križ sv. Andrije“, kojeg čine dva debla spojena u križ sa teškim kamenom u sredini koji ih vuče na dno. Na četiri vrha bile su privezane mreže u koje bi se koralj vjerojatno zapleo te bi ga one dizanjem inženja na brod čupale. To je bio izuzetno težak posao jer sam križ je težak, a postupak bacanja i dizanja sa velikih dubina ponavljao se puno puta.
Ipak, Zlarinjani su još od prije 15.st. bili najpoznatiji lovci na koralje te su kroz povijest uvijek činili većinski dio „družine za lov“ dok na posljetku nisu dobili ekskluzivno pravo izlova od Kvarnera do Boke kotorske.
Legenda o polasku u lov na koralje
Prema predaji na dan polaska u lov cijelo bi mjesto bilo u svečanom raspoloženju. Ribari su se spremali za odlazak na nesiguran i opasan put. Tražeći zaštitu u Bogu, svi bi se redom na taj dan ispovjedili i pričestili. Nakon procesije, u kojoj bi lepršali barjaci i u kojoj bi sudjelovalo cijelo mjesto, župnik bi blagoslovio okupljene lađe u luci. U dubokoj bi šutnji ribari poredani u lađama, klečali gologlavi i skrušeno primili blagoslov. Poslije tog svečanog čina nitko više ne bi smio na obalu da kakvim nepromišljenim djelom ne okalja blagoslov i da sreća u lovu ne bi izostala. Žene bi ih darivale sirom, lukom i kvasinom, a oni bi im zauzvrat davali kolače (slatka peciva). Zatim bi se ribari pozdravili s prijateljima i znancima, izljubili s rođacima i djecom, a mnoštvo bi se razišlo. Žene ribara još bi ostale na lađama kod svojih muževa, da se počaste, ali već prije mraka lađe bi morale otići od obale i usidriti se u luci. Tom bi prigodom žena gospodara broda odriješila konop od lađe smočivši ga vlastitom mokraćom – kao dobar znak lova. Tek oko ponoći otišli bi iz luke u široko more, da ih “zle oči” ne pogode.
Tradicija izlova je počela izumirati pronalaskom novih koraljnih grebena na Siciliji krajem 19.st. uslijed čega je došlo do pada vrijednosti i potražnje koralja. Prvi pokušaj obnove tradicije bio je 1931. godine otvaranjem „Koraljarsko-spužvarske zadruge“. U međuratnom periodu koralj se teško prodavao, pa je pred drugi svjetski rat zadruga ipak zatvorena.
Nakon rata zlarinjanin Viktor Lukin je otvorio prvu privatnu brusionicu i prodavaonicu nakita od koralja i time sačuvao nasljeđe. Danas na otoku postoje dvije prodavaonice, a u jednoj od njih i brusionica gdje se još uvijek može vidjeti tradicionalni ručni način obrade koralja.
Koraljni nakit krasi zlarinsku narodnu nošnju, crkve i Zlarinke. Otići sa otoka, a ne ponijeti taj mali crveni simbol kao uspomenu, prava je šteta.
Današnji čuvari tradicije koraljarstva kao i bogate narodne baštine su članovi Kulturnog umjetničkog društva „Koralj“ koji brižno čuvaju nasljeđe i prenose ga budućim naraštajima. Koraljom inspirirana ženska narodna nošnja ostala je do danas u potpunosti sačuvana te ju zlarinke često obuku prilikom svečanih događanja i kulturnih manifestacija na otoku. Upravo su članovi KUD-a „Koralj“ ti koji ljeti organiziraju i manifestaciju „Ispraćaj koraljara“ koja zorno prikazuje polazak koraljara na višemjesečni lov u starim gajetama, tradicijske običaje, pjesmu i ples.
Koralj je bio i ostao jedinstveni dio prošlosti otoka zabilježen u brojnim pričama, romanu Janka Matka „Dragulji i strasti“, pjesmama Vesne Parun „Koralj vraćen moru“, pa i njemačkom filmu „ Princeza koralja“ snimanom na otoku 1937. godine.
Do danas, koralj „kureja“ po zlarinski, veza je oko koje će se i u budućnosti graditi život na Zlarinu kada svoja vrata otvori Hrvatski centar koralja.
