Pismo Zlarinjanima

Zlarin, 26. kolovoza 2013.

KUD Koralj
Boris Gregov

UDRUGA PUNTA ARTA –
Marina Viculin
Vedran Perkov
Ivana Jelavić

Drage Zlarinke i Zlarinjani,

Trebamo vašu pomoć kako bismo sakupili informacije o svemu onome što čini povijest i identitet našeg otoka a još postoji kao sačuvani predmet u obiteljima Zlarinjana.
Molimo vas da nas primite i porazgovarate o onome što je sačuvano u vašoj obitelji kako bismo to evidentirali, snimili i sačuvali za buduće generacije.

Naime naš mali muzej kojeg je osnovao KUD Koralj ima malu zbirku poklonjenih predmeta.
Željeli bi smo sada saznati što je još sačuvano i što bi moglo činiti zbirku sjećanja na život otoka.
Zanimaju nas dokumenti, psima, matrikule, stare fotografije, odjeća, dijelovi nošnje, uporabni predmeti za kuhinju, rad u polju i slično, dijelovi namještaja, stare slike i okviri, suveniri koje su mornari donosili s putovanja, predmeti koje su donosili iseljenici i sve ono što se vama čini vrijednim i zanimljivim.

Dokumente poput starih matrikula ili pisama i fotografija možemo čuvati samo u digitalnom obliku tako da bi original ostao kod vas da ga čuvate ako želite, a muzej bi imao kvalitetnu informaciju o samom dokumentu.
Ostale predmete koje prepoznamo kao posebno zanimljive fotografirat ćemo i opisati za našu evidenciju.

Molimo vas da javite u Ured Turističke zajednice Zlarin kada bismo vas mogli posjetiti radi razgovora, dogovora i fotografiranja. Voljeli bismo ovaj posao koji će raditi Vedran Perkov i Ivana Jelavić završiti do kraja desetog mjeseca.

U prilogu pisma vam šaljemo ideju razvoja muzeja i njegove važnosti za razvoj otoka.

Toplo vas pozdravljamo i veselimo se susretu i razgovoru,

Marina Viculin Boris Gregov
Udruga Punta Arta KUD Koralj

ZAVIČAJNI MUZEJ OTOKA ZLARINA

Kulturno umjetničko društvo Koralj već više godina uz pomoć stručnog osoblja Muzeja grada Šibenika vodi mali „muzejski“ postav u zlarinskoj Kažermi. Ovaj lijepi zaštićeni profani objekt (ne sasvim lijepe povijesti jer je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio kasarna i zatvor pa otuda i njegov dijalektalno ime) nalazi se na otoku Zlarinu a u vlasništvu je grada Šibenika te bi ga se moglo dobiti na korištenje za Zavičajni muzej na otoku.

Kao prvi korak u razvijanju podloge za pokretanje procesa formiranja muzejske institucije željeli bismo evidentirati i, koliko je to u ovom trenutku moguće, stručno obraditi prikupljene artefakte. Prvi dio popisivanja bismo prema uputa stručnog muzejskog osoblja i supervizorice projekta dr.sc. Marine Viculin, muzejske savjetnice obavili sami dok bismo za drugi dio stručne obrade angažirali stručnjake za pojedine grupe popisanih predmeta to jest budućih muzejskih zbirki:

1. Povijesna proizvodnja i ekonomija otoka:

Koraljarstvo

Ribarstvo

Poljodjelstvo

Pomorstvo

2. Etnografska zbirka:

Tradicionalni načini gradnje

Tradicionalna odjeća

Namještaj

Posuđe

Prehrana

Pjesme i glazba

Plesovi

3. Arheološka zbirka i zbirka povijesnih dokumenata

4. Zbirka posvećena migracijama Zlarinjana
5. Zbirka fotografija
6. Etno-botanička zbirka
7. Zbirka ostavštine Vesne Parun
8. Zbirka samoukog slikara Ante Gregova
9. Zbirka suvremene umjetnosti

U našoj viziji budući bi muzej bio jezgra kulturnog života za otočane i goste te bi proizvodio sadržaje koji bi omogućili intenzivniji razvoj eko-turizma koji odgovara i koristi na najbolji način ono što očuvana otočka zajednica može pružiti.

Otok Zlarin je ostao sačuvan i kao mala lokalna zajednica i kao arhitektonska jezgra visoke ambijentalne vrijednosti i kao prostor biološke i krajobrazne raznolikosti prije svega zahvaljujući otočkoj izdvojenosti te relativnoj nerazvijenosti regije.

Danas se ta vrsta očuvanosti okoliša i autentičnog otočkog života pokazuje kao velika komparativna prednost čak i u kontekstu stalnog pada broja stanovnika. Želja za povratkom života i stalnih stanovnika na otok želja je i za očuvanjem visoke kvalitete života male zajednice i razlog i poticaj za traženje sukladnih izvora zarade.

Trend stalnog napuštanja otoka, posebice odlazak mladih obitelji, mora se prekinuti te na kvalitetan način pronaći rješenja koja će osigurati život na otoku a pri tome neće uništiti vrijednosti koje su do sada ostale sačuvane.

Sakupljanje i sintetiziranje tradicijskih i povijesnih iskustava života u sklopu suvremenog ekološkog muzeja oblikovalo bi i testiralo moguće oblike suvremenih gospodarski osmišljenih aktivnosti. Govorimo prije svega o malom obiteljskom poduzetništvu jer ono pokriva izuzetno široko polje djelatnosti od turizma i ugostiteljstva, ribarstva i poljoprivrede, do kulture i tradicijskih obrta. Veličina i načini provedbe takvih djelatnosti sukladni su konceptu održivog razvoja eko-turizma na otoku.

Tako da bi misija muzejske institucija, kako je vidimo, na otoku Zlarinu bila ne samo prikupljanje, čuvanje i prezentiranje kulturno-povijesne građe već i istraživanje mogućih linija razvoja, poticanja, produciranja i emitiranja socijalno kohezivnih učinaka kulture i kulturnog djelovanja.

Muzej je mjesto koje unutar lokalne zajednice proizvodi nove kvalitete i nova značenja vrijednosti ispoljenih kroz načine života, pripremanja hrane, te u krajnjoj konzekvenci samog ritma protjecanja vremena koje se danas pokazuje kao jedna od presudnih često izgubljenih kvaliteta.

To su one osobine koje osjećamo kao dio pripadnosti, kao neutaživu ljubav prema „prema rodnom kraju“, kao glad iseljenika za povratkom na otok.

Ujedno, misija današnje muzejske institucije ne može se svesti na tradicionalne postupke muzealizacije, već bi željeni učinak bio, među ostalim i aktivirati pripadnike lokalne zajednice na aktivno promišljanje vlastite življene stvarnosti sagledavajući sadašnji trenutak u kontekstu povijesnosti. To se osobito važnim pokazuje danas kada je posve nedvojbeno da diljem svijeta ljudi postaju prekarni radnici lišeni elementarnog ljudskog dostojanstva odcijepljeni od vlastitog kulturalnog identiteta. Stoga je cilj današnjeg muzeja kao mjesta žive kulturalne proizvodnje nanovo promisliti složene odnose između rada, kulture i egzistencije.