Rub skulpture

U subotu 22. travnja 2017. u Zavičajnom muzeju Vesne Parun na Zlarinu u 19 sati otvara se izložba pod nazivom “Rub skulpture”. Izložbu organizira udruga Punta Arta.

Nakon što je prošle godine izložbom “Another Else / Drugi drugi” Udruga sudjelovala u obilježavanju Međunarodnog dana skulpture u organizaciji International Sculpture Centra (ISC), isto će učiniti i ove godine.

Izložba “Rub skulpture” predstavit će radove petoro autora: Nevena Bilića, Đorđa Jandrića, Alema Korkuta, Ines Krasić i Lorena Živkovića Kuljiša.
Svi navedeni autori poznati su sudionici suvremene umjetničke scene, posebno one kiparske. U radovima predstavljenim na ovoj izložbi mediju kiparstva prilaze na ponešto drugačiji način od onoga koji povezujemo sa ”čistom” skulpturom.

Neven Bilić, primjerice, svoje skulpture gradi od elemenata, odnosno modela, koje prethodno izlijeva u različtim kalupima. Kombiniranjem izrađenih segmenata tvori krajnju formu – skulpturu.
Radovi prezentirani na ovoj izložbi, međutim, svojevrstan su uvod u njegovu uobičajenu praksu: na izložbi će biti predstavljeni kalupi koje Neven inače koristi. Svjedočimo, dakle, skulpturi prije njezinoga nastanka! Elemente kojima se rad gradi možemo samo zamisliti (uz pomoć kalupa-negativa), dok nam je završni izgled skulpture potpuna nepoznanica.

“Hrpe” Đorđa Jandrića izraz su njegova filozofskog i metafizičkog razmišljanja ne samo o skulpturi, nego i o umjetnosti i životu uopće. Ogoljavajući elemente koji čine skulpturu, autor je došao do formule, odnosno objašnjenja: kvadrat je baza, a trokut i krug su stožac; svo troje čine volumen. Dakle: kombinacija kvadrata, trokuta i kruga jesu skulptura. Na ovoj izložbi prezentirana je jedna takva kompozicija. Sam naziv – hrpa – odvest će nas dalje i od same metafizike; približiti će nas onom iskonskom. Znamo da su hrpe su građene od pamtivijeka. Bila su to mjesta obožavanja, mjesta na kojima je čovjek bio bliže bogovima, odnosno istini.

“Oblici vremena” Alema Korkuta nastali su kao svojevrstan dnevnik. Autor je, naime, svakoga dana izrađivao male skulpture od drva. Svaki pojedini komad pažljivo je modeliran; svaki ima svoj identitet i formu. Razbacani po podu galerije, međutim, ti komadi gube svoju raspoznatljivost kao, uostalom, i dani koji su za nama, ako samo ovlaš bacimo pogled na njih.

Zbog čega bismo crteže Lorena Živkovića Kuljiša trebali smatrati skulpturom? Skulpturi najčešće prethode skice-crteži. Nakon toga slijedi modeliranje. U ovom slučaju situacija je obrnuta: Loren je prvo izmodelirao komad gline na kojemu je utisnuo vrijeme i koordinate mjesta na kojem je djelo nastalo; potom je pristupio crtanju. Taj je proces ponovio nekoliko puta. Skulptura je, dakle, skica, a crtež dokumentacija o njezinu postojanju.

Ines Krasić će na izložbi prezentirati prazne kartonske kutije; na svakoj stranici kutije aplicirana je fotografija autorice ili neke životinje snimljena iz drugoga kuta (frontalno, desni i lijevi portret, s leđa, odozgo i odozdo). Iako se koristi dvodimenzionalnom tehnikom – fotografijom – objekti koje izrađuje jesu trodimenzionalni, odnosno skulptura. Ipak, autorica nas navodi da se, osim o formi, malo zapitamo i o sadržaju.