BILJEŠKA O SPISATELJICI
Zdenka Gregov, rođena Gregov, ud. Ante.
Rođena 23.12.1927. godine u Zlarinu, tj. u Borovici.
Ja sam se rodila druga, pa su neki predlagali da me bacu,pošto je već bila jedna ćer. Pokojna baba Ivka nije tila, ona kaže da ima zemlje pa ću kopati,dakle odma mi je dala recetu.
Kad sam poresla,hodila sam u skulu u Zlarinu,pola sata do skule i pola naza. Sto puti je na me pa daž,ali isto sam izdržala šest razreda osnovne skule. Kao cura,a bilo je ratno vrime,bila sam u organizaciji (SKOJ, partija).Poslije rata sam išla dobrovoljno na prugu Šamac-Sarajevo.Po povratku iz pruge sam se udavala godinu dan, a onda pedesete se i udala.Pedeset i četvrte sam rodila Mladena pošto smo doselili u Zlarin iz Borovice.Moj muž je došao iz armije, nije ima posla, tražio je moreplovnicu koju mu nisu dali. Tako je iša u zadrugu, na ribe i koralj.Bija je težak život pa sam se ja mučila s njim.
Sekrva nije mene tila nego neku drugu pa nije 8 godin sa mnom govorila, ali moj muž je bio uporan.Nakon 3 godine sam rodila drugog sina, Branka.Hodila sam po nadnicama, život je bio buran, ali sam bila mlada i izdržala.Nakon 8 godin sam odnila vidro vode i poljubila sekrvu i prva se pomirila, to nije danas običaj. Onda sam njima nadalje nosila vodu i prala robu.
I tako, dvoje dice, muž, sekar i sekrva, nadnice, prodavala ribu. Trideset skalin u kući bez vode,bez sanitarija itd. u kojoj i danas
Živim, sada nažalost sama, muž mi je umra nakon 53 godine braka.
Djeca su naučila skule i pošli u Zagreb na posao, a ja ostala sama, danas imam njegovu mirovinu, malu, ali eto živim.Oca ne poznam, on je otiša u Argentinu kad je mati bila noseća samnom. Nikada se nije više vratio, a mati se mučila po nadnicama da prehrani mene i sestru.Imali smo umjesto oca dida, on je bio strog pa nas odgaja i njega smo se bojale.To je jedan dio mog života ukratko. A ko bi sve opisao, bilo je težine a i pisme i smiha i svega.